Kamen - ugljen , i onda je sve počelo

Kamen ugljen... letak PDF

Sve slike


Paket aranžman Kamen, ugljen i onda je sve počelo, nastao je s ciljem upoznavanja gostiju s eksploatacijskom aktivnošću kamena, ugljena, boksita, lapora, kremenog pijeska, kao i ostalih sirovina koje su odigrale važnu ulogu u arhitektonsko-urbanističkoj, ali i industrijskoj slici istarskog poluotoka.
Višestoljetne rudarske aktivnosti na tlu Istre pridonijele su razvoju arhitekture, urbanizma, krajobraza, ali i društva u cjelini i to je upravo što se želi prezentirati gostima ovim aranžmanom.

Vođeni stručnjakom i pravim zaljubljenikom u baštinu rudarenja i kroz priču stvarnih sudionika iz tog vremena, te okusima tipične istarske težačke rudarske hrane, uvesti ćemo vas u svijet teškog života rudara, kamenoklesara i zidara toga područja.

lgOpis glavnih sadržaja/atrakcija:
lgPosjet Narodnom muzeju Labin i razgledavanje rudarskog postava sa 150 m replike rudnika.
lgObilazak Raše i Labina sa naglaskom na industrijsku baštinu.
lgPosjet NP Brijuni i razgled Pule
lgObilazak kamenoloma Vinkuran kraj Pule

TRAJANJE PROGRAMA : 6 DANA/5 NOĆENJA

ITINERER:

1.DAN
Dolazak u hotel u popodnevnim satima, sastanak sa stručnim vodičem, upoznavanje sa destinacijom, koktel dobrodošlice, večera, noćenje.

2.DAN
Nakon doručka obilazak labinske starogradske jezgre te Podlabina. Predviđeno je da se autobusom dovezu do parkirališta na starogradskom groblju te pješice kreću prema jezgri staroga grada. Putem započinje priča o bogatoj tradiciji eksploatacije kamena Presici, kroz koju prolazimo. U tom nekadašnjem selu nadomak Labina, a danas naselju s pretežno novim obiteljskim kućama, rudnici kamena s površinskim otkopima popularnog naziva "kove", osiguravali su egzistenciju mnogim tamošnjim obiteljima između dva svjetska rata, ali i prije.
Kamen iz Presike zbog svojih karakteristika bio je vrlo tražen i cijenjen, a dok su sami kamenoklesari s tog područja bili iznimno uvažavani. Iako se na Presici nalazilo više zasebnih kamenoloma, svakako treba spomenuti kako je jedan od najvećih kamenoloma pripadao  Candidu Verbancu. Kamenoklesarstvom su se bavile i ostale obitelji s Presike, kao što su obitelji Valčića, Vidalića i mnoge  druge, a tek rijetke obitelji su u svojoj proizvodnji posjedovale koloture koji su im uvelike olakšavali eksploataciju kamena, dok je najčešći alat bio dlijeto i čekić.
Posao kamenoklesara bio je iznimno težak i naporan, ali unatoč toj činjenici bio je daleko manje opasan nego rad u raškim rudnicima. Najveći kamenolom koji je bio  u posjedu Toneta Valčića, imao je i drobilanu sa desetak zaposlenih. Uz njegov dom bila je otvorena i gostionica, jedna od šest koliko ih je u to vrijeme bilo u Presici, koja je cestu prema groblju dobila tek potkraj tridesetih godina proteklog stoljeća. Ranije je dopirala samo do najvećih kamenoloma. Ostaci brojnih kamenoloma mogli su se zamijetiti još prije tridesetak godina, a i manje, dok se nije ubrzala gradnja kuća.

Kako su se u to vrijeme kuće zidale uglavnom od kamena posla za kamenoklesare iz Presike nije nedostajalo, a prodavao se u većem dijelu Istre, ali i sve do Venecije. Njime je popločen dobar dio riječke rive, izgrađeno podosta kuća u Opatiji i Lovranu, a o njegovoj čvrstoći i danas svjedoči lijepi zid na labinskom usponu, ali i masivni potporni zid koji opasuje drevni grad na njegovoj istočnoj strani iznad Podvinja.

Dolaskom na starogradski trg, vodič započinje upoznavanje srednjovjekovnog Labina. Prolaskom kroz vrata Sv. Flora gosti se upoznaju s pričom o palačama i zgradama važnim za srednjovjekovni Labin, o poznatim obiteljima i pojedinim povijesnim osobama, mitovima i legendama vezanih uz taj dio labinske prošlosti. Posjeta Narodnom muzeju Labin, posjetiti „mini-rudnik“ - repliku rudnika, gdje se u 150 metarskoj galeriji nalaze autentični vagoneti i alati, a prolazak kroz „okno“ popraćen je audio zapisom iz zadnje zatvorenog okna na području ugljenokopa Tupljak. Slijedi posjet na Forticu, vidikovac s kojeg puca pogled na Rabac i industrijski Podlabin  gdje se goste upoznaje sa tradicijom eksploatacije boksita na području Labinštine, te ulogom Rapca kao glavne luke za prijevoz boksita. Već 1925. Rabac je s ostatkom Labinštine povezan 9 kilometara dugom žičarom za lakši transport boksita od eksploatacijskih polja do same luke. Najveći promet Rabačke luke za utovar boksita, bio je za rata u Abesiniji, a osim Rapca boksit se prevozio još preko Plominske luke, koja je uskotračnom prugom bila povezana sa Šumberom. Najveći dio boksita završavao je u Rotterdamu, a boksit slabije kakvoće prevozio se trabakulima do pulske cementare. Na radu žičare je stalno bilo zaposleno desetak ljudi, a kada je bilo više utovara radilo se danonoćno uz povremeno dodatno zapošljavanje.

Nakon obilaska starog grada Labina, slijedi tipični Labinski ručak u konobi na glavnom trgu. Nakon ručka kreće se u obilazak Podlabina,  industrijskog centra Labina, čija izgradnja započinje u vrijeme fašističke Italije, punog naziva Pozzo Littorio d'Arsia. Svečano je inauguriran 28. listopada 1942. godine u spomen na marš Mussolinijevih fašista na Rim. Izgrađen je nedaleko od novog rudarskog okna u podnožju drevnog Labina. Njegov glavni projektant talijanski je arhitekt Eugenio Montuori iz Rima. Muntuori je projektiranje Pozzo Littoria temeljio na talijanskom racionalizmu u graditeljstvu, uvažavao moć novog poretka, ali i tradiciju građenja ovog podneblja. Svega toga ima na glavnom trgu, do koje iz tri smjera vode ulice pod pravim kutom. U njegovom središtu dominira kula s lođom, sjedište fašističke partije, a crkva svetog Franje Asiškog, malo je podalje od središta, koju od njega vizualno odvaja trijem. Kao otprilike i Raša moderni se grad dijelio na tri stambene cjeline - Vilette za čelne ljude rudnika, Kazakape za poslovođe i srednji kadar, Kazarmoni za rudare.

Imao je sve atribute grada kao i Raša, premda manje društvene sadržaje, ali ipak nije nikada smatran gradom. Pogotovo ne samostalnim, jer će ubrzo nakon rata, najprije pod imenom Podlabin, postati sastavni i dominantni dio Labina. Stari će grad za nekoliko godina ostati bez škole, banke, pošte i drugih aktivnosti koje će se preseliti u njegovo podnožje. I dok Raša u proteklih 75 godina nije izgradila ni jednu novu kuću, ne zadirući bitno u urbano tkivo grada, pogotovo u svom središtu, u Podlabinu je situacija sasvim drugačija. Uz njega su ubrzo nikle nove zgrade, nova naselja, novi se grad stalno širio prema Katurama i Vinežu u pravcu Rijeke.

Razgled započinjemo iskrcavanjem gostiju na „Pijacal“, gdje se nalazi „šoht“ nekadašnji ulaz u rudnik, upravna zgradu rudnika,  „lamparna“ – mjesto gdje su se podizale rudarske svjetiljke , svlačionica i kupatila. Danas se tu nalazi KUC Lamparna, gradska knjižnica i izložbeni prostor, te predstavlja primjer kako se može valorizirati objekti koji više nisu u funkciji rudarstva, a da se pri tom zadrži nekadašnji "duh" stoljetnog  rudarenja na Labinštini.  Nastavljamo razgled novog dijela Labina.
Nakon razgleda, prolazeći između Kazarmona i Kazakapa, gosti pješke kreću prema autobusnom kolodvoru Labin, gdje ih čeka autobus. Polazak za Rabac, dolazak u hotel, večera i noćenje.

3.DAN
Nakon doručka dana posjećuje se Krapan , Raša te Luka Bršica. Gosti autobusom dolaze  do sela Kapelica odakle se rudarskom stazom baš kao nekad rudari, pješke spuštaju do Krapna koji je središte rudarske Labinštine u kojem tradicija eksploatacije ugljena seže još u 1626. godinu. Rudarenje u Krapnu, ili službeno Carpano d'Albona, 1776. godine preuzima venecijanska obitelj Nani, ali je proizvodnja simbolična uz mali broj zaposlenih. No kako je svaki početak težak, ali i najvažniji, posao je s vremenom ipak krenuto, pa je već 1807. godine talijanski vicekralj Eugen Napoleon potpisao dekret o izvozu ugljena u Italiju. Sredinom pedesetih 19. st. u Krapnu je oko 200 zaposlenih, a dvadesetak godina kasnije, izgrađena je uskotračna pruga do Štalije na ušću rijeke Raše, a male drvene vagonete vuku konji. Početkom 20. stoljeća, uz već razvijene rudnike u Krapnu, rade i rudnici u Štrmcu i na Vinežu, a ukupno je zaposleno oko 1500 ljudi.

Rudnici su tada u sastavu Trbovljanskog rudokopnog društva u Krapnu je direkcija tvrtke, škola i na njemačkom jeziku,velika radionica, od koje će mnogo kasnije nastati Prvomajska, ali i Istratrans, trgovine, gostionice, pošta. U Krapnu je 1905. godina podignuta kapela sv. Barbare, u kojoj će se obavljati vjenčanja i drugi obredi sve do izgradnje Raše 1937. godine, kada Krapan polako pada u drugi plan. Nakon zatvaranja rudnika Krapan dosta intenzivno živi sve do zatvaranja velike tvornice alata  Prvomajska početkom devedesetih godina.

Autobusom , koji ih čeka  Krapnu, nastavlja se posjet  Raši. Tu započinje priča o arhitektonsko – urbanističkoj, ali i industrijskoj vrijednosti Raše kao jedinstvenog primjera modernističke arhitekture u svijetu, koju gosti mogu čuti iz ustiju nekadašnjeg rudara i sudionika tog vremena, gosp. Josipa Štemberge. U vrijeme tzv. fašističke ere, zbog potreba svoje autarkične privrede, država ulaže znatne napore u povećanju proizvodnje ugljena. Godine 1936. proizvodnja je iznosila 735.610 tona s planovima prema milijun tona uz zapošljavanje oko 10000 radnika s tendencijom stalnog rasta, a što se dogodilo tek 1942. godine kada proizvodnja premašuje milijun tona godišnje. Iz tih razloga  ugljenokopno društvo Raša odnosno Arsa Società Anonima Carbonifera i njegov pravi slijednik A.Ca.I. odnosno Azienda Carboni Italiani na čelu s Guidom Segreom, naručili su izgradnju novog naselja koji će s arhitektonsko-urbanističkog aspekta prerasti u grad.  Od 1928. godine  nadalje pokrenut je program izgradnje novih gradskih i u većem broju ruralnih naselja, poznat pod nazivom città di fondazione, kojima su vladajući režim i Mussolini nastojali dokazati moć i polet novoga režima. Pritom treba naglasiti kako navedena  naselja nisu prvenstveno nastala kao proizvod fašističke ideologije, niti izraz Mussolinijevih želja, već prije svega su ona rezultat potreba talijanskog gospodarstva.

Novoizgrađeni rudarski grad postaje službeno općinom posebnim Kraljevim dekretom dana 27.10.1937. godine da bi u tom obliku ostalo do 1945. godine kada Istra pa tako i Raša postaju dio nove države Jugoslavije, a samim time Raša gubi status općine, te je integrirana u novoosnovanu Općinu Labin sa statusom mjesne zajednice. Upravo u vrijeme Jugoslavenske uprave, Raša je doživjela gotovo paradoksalnu sudbinu. Dok je s jedne strane  zbog svoje, nehotične, fašističke prošlosti sistematski zapostavljana i prepuštena propadanju,  s druge je strane kao proizvođač dragocjenog energenta veličana i poštovana, ali sve u cilju njezinog maksimalnog iskorištavanja. Izgradnjom novog rudarskog naselja, Raša predstavlja maksimalnu funkcionalnost po pitanju stanovanja rudara, a samim time i iznimno arhitektonsko djelo. Gradska cjelina Raše predstavlja vrijedno suvremeno arhitektonsko ostvarenje. Iako je arhitektura bila u službi politike, arhitekt Gustavo Pulitzer Finali svojim ostvarenjima uspio se odmaknuti od  graditeljske stereotipije ondašnjeg totalitarnog sustava.

Raša danas nije samo svjedočanstvo i spomenik vremena koje pripada političkoj prošlosti, nego i graditeljski izraz čitavog jednog povijesnog razdoblja koji je na izmaku, a odnosi se na industrijsku i rudarsku tradiciju kao dva iznimno bitna faktora koji su utjecali na razvoj i oblikovanje sredine sa svih društvenih, političkih i gospodarskih aspekata.

Treći  dan završava posjetom Luke Bršica te nekadašnje separacije ugljena Štalije. Između dva rata ta je luka po prometu ugljenu kao gorivo za parobrode bila druga u Italiji, odmah poslije Genove. Važnu ulogu ova luka odigrala je i za potrebe transporta ugljena nekadašnjoj moćnoj Austro-Ugarskoj mornarici.
Nakon razgledavanja organiziran je“ rudarski“ ručak u obližnjem ribarskom naselju Trget.
Nakon ručka, povratak autobusom u Rabac.  Slobodno popodne, večera, noćenje.

4.DAN
Četvrti dan predviđen je posjet Nacionalnom parku Brijuni, kamenolomu Vinkuran poznatom po tradiciji eksploatacije istarskog kamena još u vrijeme antike i Puli. Na putu do odredišta u samom autobusu, gosti će biti upoznati s poviješću i tradicijom eksploatacije kamena na području cijelog istarskog poluotoka, o tradiciji eksploatacije kremenog pijeska, ugljena, boksita, lapora... Slijedi razgled nacionalnog parka Brijuni sa stručnim vodstvom. Nakon obilaska nacionalnog parka, kreće vožnja prema kamenolomu Vinkuran, gdje će gosti biti upoznati  sa pričom o  eksploataciji kamena za potrebe izgradnje antičkih vila na Brijunima i kasnijom izgradnjom Venecijanskih i Austro-ugarskih vojnih obrambenih utvrda na  Velikom i Malom Brijunu.

Kamenolom Vinkuran još iz vremena antike  izvor vrlo kvalitetnog arhitektonsko-građevnoga kamena te je poznat i pod nazivom Cave Romane, a koji je odigrao važnu ulogu u stvaranju mnogih arhitektonskih ostvarenja na području Istre. Najpoznatije građevine zidane ili ukrašene tim kamenom su Arena u Puli, spomenici u Istri, portali i vijenci Rektorata Sveučilišta u Zagrebu, Fakultet elektronike i računarstva u Zagrebu, zgrade Hrvatske pošte i Hrvatskoga telekoma  diljem Hrvatske te termalno lječilište u Pještanima u Slovačkoj. Osim kamenoloma u Vinkuranu postojao je i kamenolom istoga materijala na brdu Vintijan kraj Pule.
 
Nakon posjete antičkom kamenolomu, a koji je još danas u funkciji, predviđen je težački ručak u nekom od obližnjih restorana te  posjet Puli sa razgledom grada. Povratak u hotel, večera i noćenje.

5.DAN
Nakon doručka slobodno vrijeme za samostalno istraživanje ili aktivnosti po želji. Preporučamo pješačenje stazom Sentona, koja iz Rapca vodi prema Labinu. Večera,  druženje, noćenje.

6.DAN
Doručak, odlazak grupe.
Aranžman se može realizirati tijekom cijele godine za grupe od 20-50 ljudi
Smještaj je moguće realizirati u hotelima *** i **** zvijezdice.
Prijevoz: vlastitim kombi vozilima ili autobusom.